Španjolska Mérida – kako danas izgleda rimski grad?

„Želim vidjeti Rimsko Carstvo u današnjem vremenu.“ Ako vam se po glavi motaju ovakve misli, Mérida je pravo mjesto za vas.

Kada ljudima spomeneš Španjolsku, svi odmah pomisle na stare klasike: Madrid, Barcelonu, Valenciju ili Toledo. Toliko smo svi navikli posjećivati glavne turističke atrakcije da me prilikom posjete Méridi jedna prijateljica upitala: „Što ćeš tamo?“

Mérida možda i jest većini naših ljudi nepoznata, ali u kulturno-povijesnom aspektu ona je posebna. U gradu u kojemu danas živi oko šezdeset tisuća ljudi čak su dvadeset i dva spomenika pod zaštitom UNESCO-a. Oni čine veliki arheološki kompleks Méride koji je 2019. godine posjetilo više od 260 000 turista. Ako uzmemo u obzir da se Mérida nalazi daleko od svih turističkih ruta: u autonomnoj pokrajini Ekstremaduri, na granici s Portugalom, ovaj je broj uistinu izniman.

Što privlači sve te ljude? Hodanje kroz Méridu igra je iznenađenja. Iz uskih gradskih ulica koje pomalo podsjećaju na neki mediteranski gradić, na svakome uglu iskaču arheološki ostaci. U takvoj šetnji čovjek ima osjećaj kao da je jedan trenutak u starom Rimu, drugi se druži s Vizigotima, zatim se transportira u doba muslimanske vladavine Španjolskom, a u idućem je koraku opet u sadašnjosti. Ako ga od svega toga putovanja kroz vrijeme zaboli glava, može se spustiti do rijeke, kupiti sladoled, sjesti u hlad stabala, promatrati rimski most i osjećati se kao da vrijeme stoji.

Mérida kroz vrijeme

Zlatno doba Rimskog Carstva

Nastanak Méride usko je vezan uz ambiciju prvog rimskog cara Oktavijana Augusta. Rim je još od vremena Republike širio svoj utjecaj na Pirenejskom poluotoku, koji je bio izuzetno bogat rudama željeza, srebra, bakra i cinka. Kada je August došao na vlast, izvan rimske uprave se nalazio samo krajnji sjeverozapad poluotoka, naseljen keltskim plemenima Kantabrija i Asturija. Kako bi konačno i njima stao na kraj, August je pokrenuo vojnu kampanju koju danas poznajemo pod nazivom Kantabrijski ratovi.

Kelte nije bilo lako pokoriti i Rimljanima je za to trebalo blizu deset godina i pedesetak tisuća vojnika. U tome su uspjeli oko 19./16. g. pr. Kr., pod zapovjedništvom samoga Augusta i njegova zeta Marka Vipsanija Agripe, koji je poznat po tome što je vodio vojsku koja je pobijedila Marka Antonija u bitci kod Akcija.

Kelti su nakon toga sukoba izvršili masovni pokolj svojeg vlastitog stanovništva, radije nego da padnu u ruke Rimljana i postanu robovi. Rim je pak njihovu žrtvu proslavio tako što je 25. g. pr. Kr osnovao novi blistavi grad na obali rijeke Guadiane: Emeritu Augustu, današnju Méridu,

Mérida je tako postala grad pobjede i trijumfa. Njezini prvi stanovnici bili su veterani iz Kantabrijskih ratova, a s vremenom je dobila i status kolonije i ius italicum, što znači da je bila izuzeta od plaćanja poreza. Postala je i centar rimske provincije Luzitanije.

Dok je cvjetalo Rimsko Carstvo, cvjetala je i Mérida. Iz toga razdoblja potječe većina važnijih spomenika iz ovoga grada: amfiteatar, teatar, cirkus, forumi, hramovi, akvedukti, most, slavoluk i ostaci stambene arhitekture i termi.

Kasno Carstvo i srednji vijek

Niti za kasnog Carstva nije se puno toga promijenilo. Za razliku od mnogih rimskih gradova koji su tijekom kasne antike i seobe naroda proživjeli brojna razaranja, Mérida je zbog svoje pozicije izvan glavnih vojnih puteva ostala većinom netaknuta. U 4. st. je izabrana za glavni grad dijeceze Hispanije. Tada antičke javne građevine počinju gubiti svoju funkciju, a u 5. i 6. st. se počinju graditi prvi kršćanski objekti. Najpoznatija je crkva Sv. Eulalije, nazvana po trinaestogodišnjoj svetici koja je po zapisima bila mučena nakon što se odbila odreći svoje vjere.

Što vidjeti?

Akvedukti

Ako u Méridu stignete autobusom ili vlakom, razgledavanje je najbolje započeti obilaženjem akvedukata koji se nalaze u parku sjeverno od kolodvora. Akvedukti su bili antički vodovodi koji su napajali privatne kuće, fontane, bazene, terme i amfiteatar. Mérida ih je imala čak tri!

Prvo ćete naići na Prozerpina akvedukt, koji su mještani nazvali Akveduktom čudesa (Acueducto de los Milagros). On je najmlađi od tri akvedukta i potječe iz 2. st., iz vremena cara Trajana, slavnog po osvajanju Dacije, današnje Rumunjske.

Akvedukt se nalazi na mjestu gdje teče mala rječica imena Albagerras. Njegovi vitki lukovi na tri razine građeni su od smeđe i crvene cigle. Ako dovoljno dobro iskrenete vrat unazad kako biste pogledom obuhvatili vrhove akvedukta, uočiti ćete na njima bijele rode kako se ponosno šepire u svojim gnijezdima. 

Daljnjom šetnjom uz rječicu Albagerras, dolazimo do nešto manje impresivnog akvedukta Sv. Lazara, koji je izgrađen u 16. st. koristeći dijelom stari rimski Las Tomas akvedukt. Od njega su sačuvana samo tri stupa i dva luka, pored kojih ćete proći ako prošećete uz današnji akvedukt u smjeru centra grada.

Blizu se nalaze i arheološki ostaci termi Sv. Lazara, rimskog kupališta koje je izgrađeno u 1. st., a bilo je u funkciji sve do 4. st. Terme su većinom sačuvane samo u tlocrtu, ali na tabli pored se može vidjeti kako su nekada izgledale.

Cirkus

Odmah kada prijeđete cestu koja se nalazi pored termi, doći ćete do ostataka rimskog cirkusa. U njemu su se održavale utrke kočija i predstave s divljim zvijerima. Prva mu je konstrukcija izgrađena između 20. i 60. godine, a nadograđivao se sve do kraja korištenja u 5. stoljeću.

Cirkus je izduženog elipsoidnog oblika i imao je jedanaest redova sjedala. Na svakoj dužoj strani su bile lođe za istaknute građane i suce. Sjedala su se na južnom dijelu oslanjala na obližnje brdo, dok je sjeverni dio izgrađen na lukovima. Na zapadnoj strani nalazile su se carceres, prostorije u kojima su konji i kočijaši čekali početak utrke i koje su danas očuvane u temeljima. Dobro je sačuvana i središnja spina, prostor oko kojeg su se kretale kočije.

Rimljani su obožavali utrke konja. Najuspješniji aurige (vozači kola) su se po zaradi mogli mjeriti s današnjim nogometašima. Bogati pojedinci su imali svoje zaprežne timove koji su se razlikovali po bojama: crvena, bijela, plava i zelena. Svaki od tih zaprežnih timova je imao i svoje fanove koji su često izazivali nerede, kao današnji huligani.

Sve ovo ćete saznati u centru za posjetitelje koji se nalazi pored cirkusa, a sadrži i mali muzej. Na krovu centra je i vidikovac s kojeg pogledom možete obuhvatiti cijeli cirkus koji je dug čak četiristo metara, a svojevremeno je mogao primiti i do 30 000 gledatelja!

Amfiteatar

Deset minuta hoda od cirkusa nalaze se najfascinantniji spomenici u Méridi: amfiteatar i teatar!

Amfiteatar je izgrađen pod pokroviteljstvom Augusta, u 8. st. pr. Kr., a u početku je bio velikim dijelom načinjen od drva. Današnji je oblik poprimio za Flavijevaca, krajem 1. st., kada je izgrađen i rimski Koloseum.

U amfiteatru su se odvijale krvoločne borbe gladijatora i životinja. To je otprilike izgledalo kao kada danas gledate neki akcijski film ili igrate kompjutersku igricu u kojoj mačetom siječete svojeg protivnika, samo što je u amfiteatru sve bilo stvarno, a ne zamišljeno.

Ono što je zanimljivo jest da je ovo jedan od rijetkih amfiteatara koji pruža dokaz o tome da su se u njemu možda odvijale i naumahije, uprizorenja pomorskih bitki. U centru amfiteatra se nalazi  podzemni dio u obliku križa koji se napajao vodom iz akvedukta koja se praznila uz pomoć dva odvoda.

Pored amfiteatra se nalazi i povišeni vidikovac. Samu građevinu možete obići izvana, gdje se možete prošetati originalnom rimskom ulicom ili iznutra, gdje možete šetati hodnicima kojima se ulazilo na gledalište koje je danas u dosta derutnom stanju.

Teatar

Odmah do amfiteatra nalazi se i teatar u kojem su se održavale kulturnije predstave. Gledatelji su tu mogli uživati u glumačkim uprizorenjima tragedija, komedija i drama u kojima za razliku od amfiteatra, nitko nije uistinu brutalno ubijen.

Teatar je izgrađen između 16. i 15. g. pr. Kr., pod pokroviteljstvom Agripe, onog s početka priče koji je porazio Kelte na sjeveru Pirenejskog poluotoka. To pokazuje da on nije bio samo krvoločan vojni zapovjednik, već je imao i smisla za umjetnost. Žene (i muškarci?), stanite u red!

Osim ove prve faze gradnje, teatar je nadograđivao i Trajan krajem 1. i početkom 2. st., kada je izgrađena monumentalna pozornica koja je vidljiva i danas. Druga nadogradnja je bila za Konstantina Velikog, 330. – 340 g., kada su dodani novi dekorativni elementi. Konstantin je poznat po tome što je proglasio kršćanstvo jedinom dozvoljenom religijom u Carstvu.

Zanimljivo je da je gotovo cijelo kazalište do početka 19. st. bilo zatrpano zemljom, a vidljiv je bio samo dio kojeg su lokalci zvali „sedam stolica“. Smatrali su da je na svakoj od njih sjedio po jedan maurski kralj. Nakon arheoloških iskopavanja, postalo je jasno da se ne radi o nikakvim stolicama, već o najgornjim redovima gledališta teatra.

Casa del Mitreo

Ako se od teatra spustite prema rijeci Guadiani, doći ćete do arheološkog kompleksa koji se naziva Kuća mitreja (Casa del Mitreo). To je ime dobila zato što se nalazi blizu pretpostavljenog svetišta boga Mitre.

Mitra je indoiransko božanstvo čije se štovanje naveliko proširilo među rimskom vojskom, a bio je, između ostalog, povezan s bikom kao simbolom snage. Zanimljivo je da na mjestu gdje se vjerojatno nalazio njegov hram u Méridi danas stoji stadion za borbu bikova.

Kuća mitreja je izgrađena krajem 1. ili početkom 2. stoljeća. Ona je u biti rimska vila, odnosno luksuzna kuća. Posebna je po tome što je vrlo dobro sačuvana tako da posjetitelji mogu dobiti kvalitetan dojam o životu imućnih Rimljana.

Uz stupove, bazen u predvorju i freske na zidovima, vidljivi su i brojni mozaici, od kojih je najfascinantniji onaj koji prikazuje personificirane sile prirode koje upravljaju ljudskim životima. Likovi na mozaiku su lako raspoznatljivi jer su pored napisana njihova imena.

Blizu Kuće mitreja se nalaze i kolumbariji: grobnice iz 1. st. koje su se koristile za ukapanje urni.

Alcazaba

Ako od Kuće mitreja krenete glavnom cestom (Calle Oviedo) prema centru, doći ćete do Alcazabe, velike citadele iz vremena muslimanske vladavine u Méridi.

Alcazaba je izgrađena 835. godine uz most na rijeci Guadiani i prva je takva građevina u Španjolskoj. Izgrađena je nakon niza pobuna autohtonog stanovništva protiv strane, arapske vlasti, kako bi se spriječilo takvo drsko ponašanje u budućnosti. Imala je više namjena: bila je mjesto za boravak vojske, utočište za arapsku manjinu u slučaju pobune, bila je administrativno, upravno i vjersko središte i svojevrsna riznica.

Citadela se sastoji od kvadratnog zida s dvadeset i pet kula koji je u prošlosti s tri strane bio okružen jarkom. Ona nije samo arapska utvrda, već se u njoj mogu pogledati i arheološke iskopine koje se sastoje od kasnoantičkog domusa, vizigotskih i ranih arapskih građevina i dijela obrambenog zida nekadašnje Emerite Auguste. Sa zidina Alcazabe pruža se prekrasan pogled na rimski most i rijeku Guadianu.

Ono što je meni osobno bilo najzanimljivije u Alcazabi je cisterna koja je nekada bila dio džamije, a izgrađena je od kamenih elemenata uzetih s neke vizigotske građevine. Puni se vodom iz rijeke Guadiane, a do nje se spušta kroz dva reda kamenih stuba. Stube vode do podzemne prostorije u kojoj je bazen sa zlatnim ribicama.

Ako ste došli u Méridu ljeti, sjednite na stube i družite se malo s ribicama jer je tu temperatura puno ugodnija nego vani.

Puente Romano

Odmah do Alcazabe se nalazi kružni tok u središtu kojeg je statua koja podsjeća na podrijetlo grada: vučica koja doji Romula i Rema, mitske osnivače Rima. Do nje je najduži danas sačuvani rimski most na svijetu. Mjeri 790 metara i prelazi preko rijeke Guadiane. Imaginativno je nazvan Rimski most (Puente Romano).

Iako je most tijekom povijesti često popravljan, najvećim je dijelom sačuvan onakav kakav je bio prilikom izgradnje, u vrijeme cara Augusta. Njegova je konstrukcija toliko jaka da se koristio za cestovni promet sve do 1991. godine, kada je pretvoren u pješačku zonu.

Most je građen od cementne jezgre na koju je izvana postavljen granitni kamen. Sastoji se od dva segmenta  i šezdeset polukružnih lukova. Na pola mosta se nalazi ada koja je u prošlosti služila kao trgovište, a danas se na njoj nalaze sportska igrališta.

Možete se slobodno prošetati cijelom dužinom mosta ili ga, kao ja, uslikati iz obližnjeg parka dok jedete sladoled. Ionako ljepše izgleda sa strane, dok njegovi lukovi sijeku rijeku koja se zbog vrućine kreće jednako sporo kao i vi.

Dijanin hram

Zadnja postaja na našem kružnom putovanju Méridom je Dijanin hram, koji se nalazi na mjestu nekadašnjeg glavnog foruma. Zanimljiva informacija vezana uz Dijanin hram je da on uopće nije bio posvećen božici Dijani nego su se vjerojatno u njemu štovali August i Roma. Ime „Dijanin hram“ su mu dali istraživači u 17. stoljeću i od onda je takvo ostalo.

Hram je imao centralno stubište i frontalnu platformu koja je služila za govore. Sa svih su ga strana okruživali stupovi, a na prednjoj ih je strani imao šest. Ako želite zvučati pametno dok pričate s prijateljima, takav hram možete nazvati heksastilni peripter. Oko hrama se nalazila građevina nepoznate namjene u koju je, kao i u hram, ulaz bio zabranjen laicima.

U 16. stoljeću je hram prenamijenjen u palaču grofa Los Corbosa I. koja i danas zauzima njegov veći dio. Izgleda otprilike kao kuća oko koje su narasli rimski stupovi kao grane penjačice oko stabla.

Zapadno od Dijaninog hrama, u ulici Calle Sagasta smješten je tzv. Mramorni forum, koji je zapravo ostatak hrama okruženog trijemom. Izgrađen je nakon druge polovice 1. st., u vremenu Flavijevaca, a činio je produžetak nekadašnjeg foruma.

Dodatne atrakcije

Ako imate ekstra vremena, posjetite još Moreríju, područje blizu mosta koje čuva arheološke ostatke vizigotskih i muslimanskih zgrada, Trajanov luk koji je činio ulaz u nekadašnji provincijalni forum te baziliku Sv. Eulalije koja sadržava grobnice od vremena Rima do 17. st.. Vrijedi posjetiti i Nacionalni muzej Rimske umjetnosti i njegovu vizigotsku kolekciju.

---

Mérida je grad koji živi na istome mjestu u kontinuitetu od vremena Rimskog Carstva do današnjih dana. Povijest ovdje nije samo nešto što je ostalo zaboravljeno u davno minulim vremenima. Ona je živa i opipljiva, pomiješana sa svakodnevnim životom. Rimski carevi, vojskovođe i arhitekti pričaju svoje priče jednako na vrućemu pijesku rimskoga cirkusa kao i u modernim ulicama i na trgovima, a ako malo bolje oslušnete, sigurno ćete ih i vi čuti.

Korisne informacije